Ribe u rijeci Miljacki
Stanje ribljeg fonda kao i vrsta riba u rijeci Miljacki je alarmantno devastirano i opustošeno.
Nekada su rijekom Miljackom plivali lijepi primjerci Pastrmke, Kljena, Mrene, a stari ribolovci govore da su nekeda Miljackom plivali i fini primjerci Mladice i Lipljena. Danas je stanje potpuno drugačije. Od riba danas plivaju u zadovoljavajučoj količini Kljen, Sapača (potočna Mrena), Gagica i Plisa. Pastrmka je dosta razrijeđena, a Mrena i Mladica su nestale u Miljacki. Negdje te negdje se ulovi tek poneki primjerak Lipljena.
Od kako je osnovano SRD "Miljacka" Sarajevo i počelo se brinuti za svoju rijeku, stanje sa ribljim fondom se osjetno popravilo.
Vraćena je potočna Pastrmka u rijeku, razrijeđen krivolov a samim tim populacija Kljena i potočne Mrene se zadovoljavajuće oporavila.
Vrste riba koje trenutno nastanjuju rijeku Miljacku su:
Nekada su rijekom Miljackom plivali lijepi primjerci Pastrmke, Kljena, Mrene, a stari ribolovci govore da su nekeda Miljackom plivali i fini primjerci Mladice i Lipljena. Danas je stanje potpuno drugačije. Od riba danas plivaju u zadovoljavajučoj količini Kljen, Sapača (potočna Mrena), Gagica i Plisa. Pastrmka je dosta razrijeđena, a Mrena i Mladica su nestale u Miljacki. Negdje te negdje se ulovi tek poneki primjerak Lipljena.
Od kako je osnovano SRD "Miljacka" Sarajevo i počelo se brinuti za svoju rijeku, stanje sa ribljim fondom se osjetno popravilo.
Vraćena je potočna Pastrmka u rijeku, razrijeđen krivolov a samim tim populacija Kljena i potočne Mrene se zadovoljavajuće oporavila.
Vrste riba koje trenutno nastanjuju rijeku Miljacku su:
Potočna Pastrmka
Potočna pastrmka (Salmo trutta morpha fario) ima poveću, malo nesrazmjernu glavu sa tupom njuškom i velika usta sa oštrim zubima i vretenasto izduženotijelo, karakteristično za grabljivice. Peraje su joj široke, zaobljene i čvrste, što joj omogućava brzo kretanje kroz jaku maticu. Leđa su joj tamnozelene boje, ponekad tamnosmeđa ili tamnosiva. Bokovi su joj zelenkasti ili žućkasti, a trbuh srebrenast, žućkast ili svijetlosiv. Raspoznaje se po crvenim ili crnim pjegama po cijelom tijelu. Crvenih tačaka obično ima manje i mogu biti u nijansama od jarkocrvene do svijetlocrvene boje. Boja im dosta varira od okruženja u kojem žive. Mlade pastrmke se od starijih razlikuju po boji,
|
koja im se ustaljuje tek poslije druge godine.
Pastrmka živi u brzotekućim planinskim rijekama i potocima sa bistrom, kisikom bogatom vodom. Preferira šljunkovito ili pjeskovito, tvrdo dno. Skriva se pod korjenjem drveća, kamenjem ili izdubljenim dijelovima obale, u dubokim virovima. Na pliće i brže dijelove uglavnom zalazi uveče kada kreće u potragu za insektima koji su završili na površini vode. Omiljena hrana su joj insekti, vodene larve i sitnija riba.
Pastrmka se mrijesti od oktobra do kraja februara, u zavisnosti od uvjeta. Mrijeste se u parovima, kada mužjak i ženka nalaze odgovarajuće mjesto na šljunkovitom dnu. Repom i glavom iskopaju jamu duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500-3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje i dosta su krupna, veličine oko 5 mm. Period inkubacije traje oko mjesec , nakon čega se izlegu mladunci. Ženka postaje spolno zrela u svojoj 2-3 godini, mužjaci godinu kasnije.
Pastrmka živi u brzotekućim planinskim rijekama i potocima sa bistrom, kisikom bogatom vodom. Preferira šljunkovito ili pjeskovito, tvrdo dno. Skriva se pod korjenjem drveća, kamenjem ili izdubljenim dijelovima obale, u dubokim virovima. Na pliće i brže dijelove uglavnom zalazi uveče kada kreće u potragu za insektima koji su završili na površini vode. Omiljena hrana su joj insekti, vodene larve i sitnija riba.
Pastrmka se mrijesti od oktobra do kraja februara, u zavisnosti od uvjeta. Mrijeste se u parovima, kada mužjak i ženka nalaze odgovarajuće mjesto na šljunkovitom dnu. Repom i glavom iskopaju jamu duboku oko 20 cm u koju ženka položi 500-3000 jajašaca ikre, koju mužjak odmah oplodi. Jajašca su narandžaste boje i dosta su krupna, veličine oko 5 mm. Period inkubacije traje oko mjesec , nakon čega se izlegu mladunci. Ženka postaje spolno zrela u svojoj 2-3 godini, mužjaci godinu kasnije.
Klijen
Klijen (lat. Leuciscus cephalus) ima snažno tijelo, vretenastog oblika, prilagođeno plivanju i u pojačanim vodenim strujama. Prekriveno je velikim ljuskama označenim crnom trakom. Glava, masivna i snažna, završava okruglom njuškom koja natkriva široko rasječena usta, bez brkova. Repno peraje je široko i nazubljeno, a trbušna su okomito postavljena nad leđno peraje. Boja mu se mijenja prema obojenosti vode u kojoj živi. Po pravilu, stomačna zona je bijela. Peraja su sivkasta, osim analnih i zdjeličnih koji su narandžasto-crveni. Zbog tamnih leđnog i repnog peraja, klijen se prepoznaje i na velikim udaljenostima.
|
Klijen ima izvarednu sposobnost prilagođavanja raznim sredinama, kako po pitanju razmnožavanja tako i u odabiru staništa. Zna odoljeti i preživjeti i tamo gdje su mnoge vrste uznazadovale. Stanovnik je tekućica, svježih, ali ne i hladnih. Nalazimo ga u srednjem toku rijeka, od zone deverika do pastrmskihzona. S izuzetkom malih jezera i bara gdje ga nema jer se tu ne može razmnožavati, može živjeti i u kanalima, jezerima, pješčarama, pod uslovom da sve te vode komuniciraju s kojom rijekom. Zimi, klijen se smješta u mirne zone blizu vodenih struja, uz šuplje obale, u sporim ali snažnim vrtlozima, uzvodno od rupa. Na proljeće prolazi stalno po sektorima gdje raste vodeno bilje, po plitkim zonama uzburkanog toka, i svugdje gdje su insekti brojni. Ljeti se postavlja u zasjedu blizu površine, najčešće u sjeni. U jesen, vrtlozi i potopljene prepreke omogućuju mu bez većeg napora da najveći dio dana proboravi u prehranjivanju.
Klijen je sposoban identifikovati s velike udaljenosti i najmanju trunku hrane. Klijen ima raznolike prehrambene navike: mekušci, rakovi, mlađ, punoglavci, razne larve, kopneni i vodeni insekti, biljni i organski otpaci, mahovina, alge, voće.
Polna zrelost kod mužjaka nastupa u četvrtoj godini, a kod ženke u petoj godini života. Razmnožavanje se odvija izmedu aprila i juna, kada temperatura vode dostigne 15°C, u plitkim zonama, bogatim kiseonikom i čistog dna. Tokom tog razdoblja, mužjak ima življe boje i kao većina ciprinida prekriven je takozvanim svadbenim tačkama po tijelu i glavi. Ženke oslobađaju od 20.000 do 200.000 jajašaca koja, jednom oplođena, prijanjaju za šljunak.
Klijen je sposoban identifikovati s velike udaljenosti i najmanju trunku hrane. Klijen ima raznolike prehrambene navike: mekušci, rakovi, mlađ, punoglavci, razne larve, kopneni i vodeni insekti, biljni i organski otpaci, mahovina, alge, voće.
Polna zrelost kod mužjaka nastupa u četvrtoj godini, a kod ženke u petoj godini života. Razmnožavanje se odvija izmedu aprila i juna, kada temperatura vode dostigne 15°C, u plitkim zonama, bogatim kiseonikom i čistog dna. Tokom tog razdoblja, mužjak ima življe boje i kao većina ciprinida prekriven je takozvanim svadbenim tačkama po tijelu i glavi. Ženke oslobađaju od 20.000 do 200.000 jajašaca koja, jednom oplođena, prijanjaju za šljunak.
Potočna Mrena - Sapača
Mrena potočna (lat. Barbus meridionalis) je slatkovodna riba koja pripada familiji Cyprinidae.
Srodna je mreni i ima četiri brka, a po tijelu nepravilne tamne pjege. Tijelo joj je sivozelenkasto, a stomak bjelkast. Naraste do tridesetak centimetara i 250 grama težine. Živi u malim čistim potocima ili čistim planinskim rijekama. Ima je i u Dunavskom i u Jadranskom slivu. Drži se u jatima, a zadržava na pješčanom dnu. Lovi se na glistu ili crviće a najbolje uzima tulara vodenog crva Lovi se na laksi pribor i to dubinski mada zna dobro uzimati i na plovak. Ima valjkasto i izduženo tijelo koje se, od analnog otvora prema repu, naglo sužava. Na leđima ima brojne tamne mrlje koje dosežu sve do bočne linije. Površina tijela joj je dosta sluzava. |
Potočna Mrena je rasprostranjena širom Evrope, a spada u bezopasne vrste riba koje kratko žive i to isključivo u čistim, brzim i hladnim vodama, iznad pjeska i mulja.
Nije rijetka ni u regionu lipljana i pastrmke. Hrani se larvama i sitnim račićima, rijetko insektima.
Potočna Mrena se tokom jedne godine mrijesti u nekoliko navrata, što zavisi od životnih uslova svake vode ponaosob. Sigurno je da na prvo „svadbeno putovanje“, u gornje djelove potoka, polazi u rano proljeće, a traje do polovine mjeseca juna .
Nije rijetka ni u regionu lipljana i pastrmke. Hrani se larvama i sitnim račićima, rijetko insektima.
Potočna Mrena se tokom jedne godine mrijesti u nekoliko navrata, što zavisi od životnih uslova svake vode ponaosob. Sigurno je da na prvo „svadbeno putovanje“, u gornje djelove potoka, polazi u rano proljeće, a traje do polovine mjeseca juna .
Gaga -Pižor
Gagica, gaga, pižor ( Phoxinus phoxinus) Najmanji predstavnik šarana. Živi u svim vodama dunavskog i jadranskog sliva. Čvrste građe, okruglog trupa, male glave i sitnih krljušti, kojih po stomaku nema. Boja joj se često mijenja. Osnovna boja na leđima joj je tamnozelena ili prljavosiva, a cijelo tijelo joj je posuto sitnim sivim pjegama. Glava joj je kod usta karmincrvena, kao i prsa. Zlatna pruga počinje od očiju i ide bokom sve do repnog peraja. Naraste najviše do 12cm, a u prosjeku svega 9 cm. Živi u bistrim rijekama sa pješčanim i šljunkovitim dnom. Uvijek se zadržava u velikim jatima. Ako se u toku ljeta voda
jako ugrije, jata se sele ka izvorima gdje je voda hladnija. |
Može se koristiti kao hrana, mada joj je meso blago gorko, ali i kao odličan mamac, pri čemu treba paziti na njegovu osjetljivost na dubinu vode. U ribnjacima se koristi kao živa hrana.
Gaga se lovi najfinijim priborom, najsitnijim udicama namaćenim najmanjim glistama, crvićima ili kuglicama hljeba. Prije pecanja u vodu treba rasuti sitne mrve hljeba ili namjensku primamu za sitnu ribu kako bi se jato okupilo. Najčešće se lovi čerencem. U sredinu rasklopljenog čerenca stavi se komad hljeba ili tonuće primame i baci uz obalu gdje se ribe jate. Nakon desetak minuta, polako i pažljivo se približimo čerencu i naglim trzajem izvlačimo ga napolje. Ukoliko je hljeb suh ili sa mnogo korice, neće tonuti, pa treba najlonom ili nekim kanapom privezati grumen za mrežu. Na ovaj način možete uloviti veliku količinu Gage. Nemojte pretjerivati jer brzo ugibaju, pa lovite onoliko koliko vam stvarno treba.
Kao keder Gaga se može koristiti samo u hladnijim i kiseonikom punim vodama. Pijor je izuzetno osjetljiva riba i vrlo brzo ugiba na udici.
Gaga se lovi najfinijim priborom, najsitnijim udicama namaćenim najmanjim glistama, crvićima ili kuglicama hljeba. Prije pecanja u vodu treba rasuti sitne mrve hljeba ili namjensku primamu za sitnu ribu kako bi se jato okupilo. Najčešće se lovi čerencem. U sredinu rasklopljenog čerenca stavi se komad hljeba ili tonuće primame i baci uz obalu gdje se ribe jate. Nakon desetak minuta, polako i pažljivo se približimo čerencu i naglim trzajem izvlačimo ga napolje. Ukoliko je hljeb suh ili sa mnogo korice, neće tonuti, pa treba najlonom ili nekim kanapom privezati grumen za mrežu. Na ovaj način možete uloviti veliku količinu Gage. Nemojte pretjerivati jer brzo ugibaju, pa lovite onoliko koliko vam stvarno treba.
Kao keder Gaga se može koristiti samo u hladnijim i kiseonikom punim vodama. Pijor je izuzetno osjetljiva riba i vrlo brzo ugiba na udici.
Plisa - Bjelica
Plisa (lat. Leucaspius delineatus) je široko rasprostranjena riba iz familije Šarana Cyprinidae.
Plisa je po izgledu slična kederu, pomnijim pregledom se uočavaju razlike. Plisa je manja od kedera, bočna linija joj nije puna i prekida se od 12-13 ljuske iza glave. Peraje su joj bezbojne. Boja plise ovisi o osobini vode i dna. Sa svijetlijom vodom i Plisa je svijetlija, u jezerskim i drugim stajaćicama je tamnija. Leđa imaju zelenkastu ili žućkastu nijansu. Bokovi su srebrnasto bijeli sa prugicama jarko srebrnasto-plave boje. Ima izduženo tijelo pokriveno srebrnastim sitnim ljuskama koje lako otpadaju. Ima krupne, izražene lepezaste peraje. Naraste do 9 cm duljine, a u vodama stajačicama i do 15 cm. |
Za Plisu je karakteristično da se drži površinskog sloja vode, često se može vidjeti kako u jatima na samoj površini skuplja hranu. Prosječno je duga 6-8 cm, maksimalno 15 i teži to 20 g. Živi u jezerima i kanalima, kao i u ravničarskim rijekama sa sporim vodotokom. U barama je rijetka zbog osjetljivosti na manjak kisika u vodi. Rasprostranjena je i u Srednjoj i Istočnoj Europi. Nema gospodarskog značenja, a rijetko se ciljano lovi osim kao mamac za grabljivice.
Spolnu zrelost dostiže u drugoj godini života, pri dužini oko 4 cm. Mrijesti se ljeti, a ikru polaže na donju stranu listova, grana ili drugih predmeta koji plivaju na površini vode. Polaže veću količinu ikre, a smrtnost mlađi nakon mrijesta je velika uslijed prehrane brojnih vrsta riba.
Spolnu zrelost dostiže u drugoj godini života, pri dužini oko 4 cm. Mrijesti se ljeti, a ikru polaže na donju stranu listova, grana ili drugih predmeta koji plivaju na površini vode. Polaže veću količinu ikre, a smrtnost mlađi nakon mrijesta je velika uslijed prehrane brojnih vrsta riba.